KRAPANJ

SAMOSTAN SV. KRIŽA

22231 Krapanj    

 Tel. (022) 350 - 313

Biskupija šibenska - Metropolija splitska  

 

 

Samostan je građen za potrebe ugrožene braće Bosanske vikarije. Idejni začetnik gradnje šibenski plemić Toma Jurić, potomak bribirskih Šubića, kupuje 1436. otočić od šibenskoga Kaptola s namjerom da tu sagradi kapelu. Nakon njegove smrti njegova četiri sina predlažu gradnju samostana za opservante, što 1436. dopušta papa Eugen IV. Uporedna gradnja crkve (12 x 5,82m), samostana i klaustra je, zbog pomanjkanja novčanih sredstava završena 1523.

U crkvi su bila tri oltara: veliki i dva pobočna: BI. Gospe i Sv. Križa. Veliki s oltarnom slikom sv. Jelene Križarice i sv. Franje (nepoznati majstor), Gospin sa slikom Gospe s Isusom (Sijenska škola). Slika je u srebrenom okviru, s odjećom ukrašenom mrskama i zvjezdicama. Raspelo Sv. Križa, iz maslinova drveta, koje je 1523. doneseno iz Svete Zemlje. Izrada se pripisuje Jurju Petroviću, splitskom kanoniku (korpus sličan Badijskom i Konavoskom - Pridvorskom). Naknadno je nadodan oltar sv. Antuna Padovanskoga. Crkva je posvećena 5. svibnja 1523. s naslovom Sv. Križa. U ranijoj historiografiji redovito se smatra da je taj naslov preuzet od prijašnje Kapele Sv. Križa, ali je vjerojatnije da se tim naslovom htjela označiti veza s matičnom provincijom sv. Križa. lako je želja donatora bila da na otoku žive samo Mala braća, prebjegli su pred Turcima na nj mnogi bjegunci s kopna i nastanili se jugoistočno od samostana, odakle se s vremenom razvilo i veće naselje. Zbog njihova znatnog prirasta postala je crkva pretijesnom te ju je 1937. župnik i poglavar samostana o. Vladislav Brusić produljio i proširio u romanskom stilu (32 x 8,45m). Tri su prvotna oltara ostala, a dodan je naknadno Sv. Antuna. Uz oltar Sv. Križa nalazi se zidna slika Bogorodice, sv. Antuna i sv. Sebastijana (nepoznati slikar, XVIII. st.). Zidnu sliku sv. Nikole Tavelića naslikao je fra Ambroz Testen dok je bio član ove samostanske zajednice.

Samostan je klaustralnog tipa, crkva mu je sa sjeverne strane, ostala tri krila su stambena (prizemlje i jedan kat), po sredini je klaustar s bunarom. Prvotni je samostan bio manji od sadašnjega te je povećan 1626. Tijekom vremena vršene su razne pregradnje (u zapadnom krilu i u najnovije vrijeme). Blagovaonica, jedina reprezentativna prostorija, sa slikom Posljednje večere (Francesco da Santa Croce, konac XV, st.), ostala je u izvornom stanju. U njoj se nalazi i šest kvalitetnih slika nastalih od XV. do XVIII. st. te tri drvene rezbarene sjedalice iz crkve. Klaustar je jednostavan. Stupovi nad kojima se dižu polukružni lukovi su masivni, bez ikakva klesarskog ukrasa, a terase nad trjemovima natkrivene su nadstrešnicama.

Djelatnost braće samostana, prvenstveno duhovna, vezana je uz stanovnike otočkoga naselja koje je prvotno pripadalo župi Grebaštica, a bilo je pod njenom administracijom i kad je 1580. ustanovljena samostalna župa, ali su stvarnu duhovnu asistenciju (izuzev po crkvenom pravu pridržanu župnicima) pružala braća iz samostana. Samostanu je povjerena župa 1652. Pružali su prigodnu ispomoć i zamjenu susjednim župnicima na kopnu, nerijetko upravljali pojedinom župom i dulje vremena.

Iako je samostan sagrađen za franjevce opservante Bosanske vikarije, nije dugo služio toj svrsi jer Republika sv. Marka nije trpjela na svom području pripadnike drugih država, osobito braću iz Bosne pod turskom vlašću, te im je boravak na svom području i zakonski zabranila, nakon čega je samostan pripao dalmatinskoj Provinciji sv. Jeronima. Braća ove provincije su, međutim, u svemu preuzela ulogu svojih predšasnika "bosanskih ujaka". Poput njih brinuli su se oni uz duhovnu asistenciju za kulturno i materijalno stanje svojih vjernika koje su podučavali vjeronauku, ali i ostalim osnovnim znanjima u posebnoj samostanskoj prostoriji koja se još i danas zove "skularica". Grk o. Antun s Krete, koji je oko 1700. došao na otok, uveo je stanovnike u spužvarsku djelatnost koja će postati jedan od njihovih glavnih materijalnih izvora i specifičnom djelatnošću stanovnika otoka. Dana 1. siječnja 1811. otvorio je o. Ante Vilica i službenu osnovnu školu koja je djelovala sve do 1888., kad je otvorena Pokrajinska osnovna škola. Franjevci su znali, kad bi zaprijetila opasnost od neprijatelja, stati i na čelo oružane obrane kao npr. 1652. fra Petar Musalić. Samostanska knjižnica broji 23 inkunabule i veoma je dobro zastupljen prvotni tisak. Samostan ima uz riznicu s crkvenim predmetima i zbirku podmorske arheologije. 

Ovo je povijest Franjevačkog samostana Krapanj prema “Šematizmu Franjevačke Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istriiz 1990. godine 

Dodatak: Novija povijest  

Na izložbi u gradskom muzeju u Šibeniku "Na slavu Božju" bilo je naših  6 vrijednih eksponata. Ova je izložba kasnije prenesena i u Zagreb u povodu 700-te obljetnice Šibenske biskupije.

Samostan je obnovljen pod vodstvom gvardijana fra Pija Pejić prije 10 godina. Uređeni su novi krovovi na samostanu i crkvi, osim na sakristiji i pet soba.

Radove obnove je nastavio gvardijan fra Frano Zelenika. Uredio je  preostale sobe (postavivši gipsane ploče i pituru). Ponovno je otučena žbuka u muzeju i blagovaonici i nanovo ožbukana. U klaustru je otučena žbuka i po mišljenje konzervatora  ponovno je nabačena nova žbuka. Muzejski prostor je produžen za polovicu konobe i popločan novim pločama. Sakristija je dobila novi krov u svibnju 2000.  

Na groblju je podignut kameni križ 1678. dakle pred 322 godine.

14. rujna 2000. Podignut je novi križ na novom groblju darom gosp. Jerke Šumera i Ive Svirčić. Križ je blagoslovio propovjednik don Emil Bilaver, župnik iz Obrovca, poslije mise i križnog puta po Krapnju. Tako je obilježena  2000.-ta godina.